Ugovor o reosiguranju

Ugovor o reosiguranju bio je diplomatski sporazum između Njemačkog Carstva i Ruske Imperije koji je bio na snazi od 1887. do 1890. godine. Samo nekoliko najviših zvaničnika u Berlinu i Sankt Peterburgu znalo je za njegovo postojanje jer je bio strogo povjerljiv. Ugovor je odigrao ključnu ulogu u izuzetno složenoj i genijalnoj mreži saveza i sporazuma njemačkog kancelara Otta von Bismarcka, koji su imali za cilj održavanje mira u Evropi i održavanje njemačke ekonomske, diplomatske i političke dominatije. Ugovor je pomogao da se očuva mir i za Rusiju i za Njemačku.

Ugovor je predviđao da će obje strane ostati neutralne ako se druga umiješa u rat s trećom velikom silom, ali to se neće primjenjivati ako Njemačka napadne Francusku ili ako Rusija napadne Austro-Ugarsku. Njemačka je platila rusko prijateljstvo tako što je pristala na rusku sferu utjecaja u Bugarskoj i istočnoj Rumeliji (sada dio južne Bugarske) i pristala da podrži rusku akciju da Crno more zadrži kao svoj rezervat. Nakon što je Bizmark izgubio vlast 1890. godine, njegovi neprijatelji u Ministarstvu vanjskih poslova uvjerili su Kaisera da je ugovor previše u korist Rusije i da ga ne treba obnavljati. Otkazivanje je, kao i sam ugovor, ostalo strogo tajna. Rusija je međutim željela zaštitu koju je pružala i bila je ljuta zbog raskida ugovora. Budući da su joj bili potrebni saveznici, Rusija je započela pregovore sa njemačkim neprijateljem Francuskom. Rezultirajući francusko-ruski savez od 1891-1892 do 1917 brzo je počeo da se oblikuje. Historičari to smatraju velikom katastrofom za Njemačku i jednim od dugoročnih uzroka Prvog svjetskog rata.^[1]

1. ^ George F. Kennan, "The Aftermath of the Reinsurance Treaty" in his The Decline of Bismarck's European Order (Princeton UP, 1981) str. 343-358.